Isprava o ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja, (može i faksimil potpisa) sadržan u ugovoru o osiguranju. Ako je polica izdana bez ponude ili drugog dokumenta osiguravatelja potvrđenog od ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban i potpis ugovaratelja osiguranja. U osiguranju osoba ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti za nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili odvojenom pismu prilikom potpisivanja police s naznakom ugovorene svote. Kod suosiguranja potrebno je da policu potpišu svi suosiguravatelji. U polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premije ili doprinos i datum izdavanja police. Opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu osiguranja, što mora biti tiskano na samoj polici.
Obveza izvršenja zadatka uz zadovoljavajuće rješenje. Biti odgovoran znači odgovarati nadležnom za svoj posao. U organizaciji mora postojati ravnoteža između autoriteta i odgovornosti. Autoritet je ograničeno pravo korištenja sredstava organizacije i usmjeravanja napora ljudi u izvršenju zadataka.
Pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguravatelj preuzima obvezu isplate naknade ili ugovorene svote u slučaju nastanka osiguranog slučaja osiguraniku ili trećoj osobi. Obveza se utvrđuje na temelju općih, posebnih i dopunskih uvjeta osiguranja te klauzula osiguranja. Polica je sastavni dio ugovora o osiguranju. Ako se ugovor o osiguranju sastavlja na temelju ponude, tada i ponuda čini sastavni dio ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju redovito proizlazi iz osiguranog interesa. Za zaključenje ugovora o osiguranju bitno je da je osigurani slučaj budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja. Ugovor o osiguranju je ništavan ako je u trenutku njegova zaključenja već nastupio osigurani slučaj, ili je bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti. Sloboda ugovornih odredaba je ograničena. Odstupanje je dopušteno samo od odredaba zakonskih propisa po kojima je odstupanje izričito dopušteno i kod odredaba koje daju mogućnost dogovaranja. Odstupanje od ostalih odredaba dopušteno je samo ako je nedvojbeno u interesu osiguranika. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada ga potpišu ugovaratelj osiguranja i osiguravatelj. Zakon o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na osiguranje (glava XXVII.) određuje da je ugovor o osiguranju sklopljen kada ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića. To se međutim ne odnosi na plovidbeno, odnosno pomorsko osiguranje već se primjenjuje Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP), koji ne sadrži slične ili takve formalne uvjete pa je moguće sklapanje ugovora prilagoditi potrebi ugovaratelja i uvjetima prijevoza. Zato se u plovidbenom osiguranju, odnosno po analogiji u transportnim osiguranjima može sklapati ugovor o osiguranju bez formalnih uvjeta: usmeno, telefonom, telefaksom i slično, ako to potrebe traže. U skladu s propisima ovakva ponuda ima karakter ponude učinjene prisutnoj osobi.
Kod dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću obvezatni organ koji vodi poslove društva i zastupa ga prema trećima. Uprava se načelno može sastojati i od samo jedne osobe, ali neka zakonodavstva određuju najmanji, odnosno najveći broj članova. U germanskim pravima članovi uprave mogu biti samo fizičke osobe, a po francuskom pravu to mogu biti i pravne. Članovi uprave ne moraju biti dioničari, ali neka prava izričito traže članstvo u dioničkom društvu. Za svoj rad članovi uprave imaju pravo na nagradu. Bez pristanka organa koji je imenovao člana uprave (glavna skupština ili nadzorni odbor), on ne može biti član nadzornog odbora druge, konkurentske, tvrtke.
U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 1. životna i neživotna osiguranja, 2. grane osiguranja, 3. dobrovoljna i obvezna osiguranja, 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.
U životnim i zdravstvenim osiguranjima godina u kojoj je započelo osiguranje.
Mogućnost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u širem značenju označava i pojam opasnosti. U osiguranju pojam rizika podrazumjeva osigurani rizik od određenih mogućih opasnosti, npr. požar, nezgoda i sl. Osiguravatelj uvjetima osiguranja ili ugovorom o osiguranju utvrđuje: 1. koje rizike pokriva određenim standarnim osiguranjem, 2. koji rizici se preuzimaju uz određene povećane premijske stope (npr. uvećani rizici), 3. za koje rizike ograničava osiguranu svotu do određenog iznosa, 4. kod kojih rizika pojedinom odredbom ograničava širinu pokrića, npr. vremenski, 5. koji su rizici isključeni, npr. ratni rizici. O preuzetim rizicima osiguravatelji vode statistiku rizika. Na statističkim podacima i primjenom teorije rizika osiguravatelji temelje poslovnu politiku. Osiguravatelji imaju mogućnost rizike prihvatiti u osiguranje ili odbiti (izuzetak su obvezna osiguranja od odgovornosti). Kod prihvata ili odbijanja rizika cilj je održavanje tehničke (odnos premija i šteta) i financijske (solventnost) stabilnosti osiguravatelja, odnosno optimiranje preuzetih rizika.
Suglasno izjavljena volja dviju ili više osoba s ciljem da između njih nastane, promijeni se ili prestane određeni pravni odnos. Kako su pravni odnosi po svom značenju vrlo različiti, npr. nasljednopravni, porodičnopravni, međunarodnopravni, stvarnopravni, obveznopravni, itd., to se ugovor kao instrumenti za uređenje tih odnosa javljaju u raznim granama prava. Po svom opsegu, izgrađenosti, množini oblika i primjeni u praksi najvažniji su oni ugovori kojima se stvaraju obveze trgovačkog prava. Obveznopravni ugovori klasificiraju se u određene grupe tako da određena pravna pravila vrijede samo za tu grupu. Najvažnije podjele jesu na: 1. jednostrano i dvostrano obvezne ugovore. Jednostrano obvezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je jedna stranka samo dužnik, a druga samo vjerovnik (npr. darovanje, ali u trgovačkom pravu takav ugovor praktički se ne sklapa), dok su dvostrano obvezni ugovori (sinalagmatički) oni kod kojih je svaka stranka ujedno i vjerovnik i dužnik; 2. naplatne (onerozne) i besplatne (lukrativne). Naplatni i besplatni ugovori razlikuju se po tome da li se za činidbu traži protučinidba ili ne, a s obzirom na tu okolnost pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke primjenjuju se u principu samo kod naplatnih ugovora; 3. konsenzualne i realne. Konsenzualni nastaju u trenutku kad su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a za nastanak ugovora nije potrebno ispuniti nikakkvu činidbu. realni ugovori su takvi kod kojih je pored suglasnosti stranaka o bitnim sastojcima ugovora potrebna i predaja stvari; 4. glavni i sporedni. Glavni ugovori su oni kojima se utvrđuje glavna obveza, npr. prodaja, a sporedni (akcesorni) su oni koji se sklapaju u vezi s glavnom obvezom, npr. jamstvo, zalog. Značajke su sporednih ugovora u tome da slijede sudbinu glavnih; 5. imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni). 6. predugovori i glavni ugovori. 7. formalne i neformalne.
Privatno bolesničko osiguranje za pokriće troškova liječnika, bolnice, troškova operacije i slično za bolesti definirane u uvjetima i cjenicima osiguranja. Postoji gornja granica isplate naknade za svako oboljenje ili ozljedu. Osiguranje može pokrivati sve vrste troškova ili samo neke troškove, ovisno o zaključenom ugovoru o osiguranju.
Novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju, na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Premija se sastoji iz funkcionalne premije i režijskog dodatka. Funkcionalna premija obuhvaća dio premije za funkciju naknade šteta i isplatu ugovorenih iznosa, a taj dio premije naziva se tehnička premija i dio premije za preventivu. dio premije za preventivu predstavlja iznos koji služi za kreditiranje i financiranje poduzimanja mjera radi otklanjanja i smanjenja nepovoljnog djelovanja uzroka koji mogu izazvati štete. režijski dodatak je dio premije koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti osiguranja. Na polici o osiguranju premija se iskazuje u bruto iznosu. Izraz potječe od latinske riječi premium (nagrada) ili od izraza premium što znači prvi, jer je ugovaratelj osiguranja obvezan najprije ispuniti obvezu uplate premije da bi osiguravatelj prihvatio obvezu iz sklopljenog ugovora. Uplatom premije koja predstavlja činidbu osiguranika osiguravatelj preuzima snošenje rizika, tj. isplate obveze iz ugovora o osiguranju ako nastupi ugovoreni slučaj (protučinidba osiguravatelja). Protučinidba osiguravatelja je prema tome preuzimanje rizika, a isplata iz osiguranja je pravo isplate osigurnine onom osiguraniku kod kojeg nastupi osigurani slučaj. Prema tome je premija osiguranja činidba osiguranika koju osiguravatelj prima u zamjenu za obećanu prestaciju (lat. praestatio ili davanje, naknada) kad nastupi osigurani slučaj. Premija je karakteristična samo za premijsko osiguranje po kojem uplatom premije osiguranik stječe potpuna prava iz ugovora o osiguranju za razliku npr. od uzajamnog osiguranja u kojem svaki član uplaćuje određeni doprinos u osiguranje (a ne premiju osiguranja) s time da se konačna visina doprinosa članova uzajamnog osiguranja utvrđuje na kraju ugovorenog poslovnog razdoblja kad se utvrde i sve obveze uzajamnog osiguranja. Kod uzajamnog osiguranja ne zna se u početku sklapanja ugovora kolika će biti obveza osiguranika.
Osiguranje života s funkcijom zaštite od mogućnosti smrti za vrijeme ugovorenog razdoblja. Osiguranje za slučaj smrti je riziko osiguranja, a osiguravatelj je u obvezi ako se ispuni osigurani slučaj u ugovoreno vrijeme, tj. kod osiguranja za slučaj smrti ako osiguranik umre za trajanja ugovorenog osiguranja osiguravatelj je u obvezi isplate osigurane svote, a ako osiguranik doživi rok na koji je osiguranje sklopljeno, obveza osiguravatelja prestaje. Karakteristika tog osiguranja su relativno male premije za visoke ugovorene svote. Obično se zaključuje za određenu svrhu, primjerice kreditno osiguranje života, osiguranje za zaštitu hipoteke, osiguranje ključnog čovjeka. Postoji više oblika osiguranja za slučaj smrti, a osnovni su konstantno osiguranje za slučaj smrti, opadajuće osiguranje za slučaj smrti i osiguranje obiteljskog prihoda. Kod osiguranja za slučaj smrti nisu uobičajene mogućnosti kapitalizacije ili otkupa osiguranja. Moguće je i doživotno osiguranje za slučaj smrti.
