Prijava štete iz osiguranja otplate kredita

Za detaljne informacije o prijavi štete kliknite ovdje.

Pokrića u osiguranju otplate kredita

Dobili ste otkaz od poslodavca, a imate ugovoreno osiguranje nemogućnosti otplate kredita za slučaj nezaposlenosti

Kako bi ostvarili pravo na naknadu štete za slučaj nezaposlenosti, potrebno je da ste posljednjih 12 mjeseci bili u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te da ste dobili od poslodavca jednostrani poslovno uvjetovani otkaz.

Otvorili ste bolovanje za koje očekujete da će potrajati duže vrijeme (privremena potpuna nesposobnost za rad)

Važno je znati: kako bi ostvarili pravo na naknadu štete za slučaj bolovanja, bitno je da niste bili na bolovanju 30 dana u kontinuitetu u posljednjih 12 mjeseci kao i da uzrok bolovanja nije bolest od koje ste bolovali prije ulaska u osiguranje. 

U slučaju smrti uslijed bolesti ili nesretnog slučaja korisnika kredita

Važno je znati: kako bi ostvarili pravo na naknadu štete za slučaj smrti uslijed bolesti, bitno je da Osiguranik nije imao prije ulaska u osiguranje bolest koja je uzrokovala smrtni slučaj.  

U slučaju smrti od posljedica nesretnog slučaja, potreban će biti i zapisnik nadležne policijske postaje.Ukoliko želite prijaviti teško bolesna stanja ili trajnu potpunu nesposobnost za rad ukoliko je takvo pokriće ugovoreno na polici, potrebna dokumentacija je navedena na Obrascu za prijavu štete. 

Više

Ovo su potrebni koraci i dokumenti za prijavu štete, dok se detaljan popis potrebnih dokumenata za svako pokriće nalazi u Obrascu za prijavu štete.

1. Popuniti – Obrazac za prijavu štete

2. Prikupiti i popuniti:

Pokrića Prikupiti (i ovjeriti duplikate, žigom u poslovnici banke) Za pravo na navedeno pokriće potrebno je i slijedeće: Dodatna dokumentacija
Nezaposlenost Kreditna dokumentacija (ugovor o kreditu, polica / pristupnica/ važeći plan otplate kredita) · Ugovor o radu u trenutku otkaza i dokaz o prestanku radnog odnosa
· Prijava sa HZZ
· Ispis Elektroničkog zapisa iz evidencije HZZO-a
Privremena/Trajna potpuna nesposobnost za rad Medicinski upitnik za štete uslijed privremene nesposobnosti za rad · Liječnička potvrda o nesposobnosti za rad
· Doznake o bolovanju
Smrt Medicinski upitnik za smrt kao posljedica bolesti ili nesretnog slučaja · Ovisno da li je smrt od bolesti ili posljedica nesretnog slučaja, detaljnije na Obrascu za prijavu štete
Teška bolesna stanja za rad Medicinski upitnik za štete uslijed teško bolesnih stanja · Medicinska dokumentacija ili preslika zdravstvenog kartona

3. Dostaviti dokumentaciju na: CROATIA osiguranje (Za prijavu šteta, Vatroslava Jagića 33, Zagreb) ili u najbližu poslovnicu CROATIA osiguranja

 

Osiguranjem se štitimo od nepredviđenih, budućih, od naše volje neovisnih štetnih događaja koji mogu ugroziti našu financijsku stabilnost. Ako je u trenutku početka osiguranja osigurani slučaj već nastao ili bio u nastajanju, a o čemu je osigurana osoba mogla imati saznanje, obveze CROATIA osiguranja su isključene.

Dokumenti za preuzimanje

Rječnik — pojmovi s ove stranice

Dužnosti ugovaratelja osiguranja i osiguranika iz ugovora o osiguranju. Dužnosti ugovaratelja osiguranja ili osiguranika možemo razlikovati: pri sklapanju ugovora; dok traje osiguranje; kad nastupi osigurani slučaj. Kad je ugovaratelj osiguranja i osiguranik jedna te ista osoba, obveze predviđene za ugovaratelja osiguranja terete osiguranika. Dužnosti ugovaratelja osiguranja pri sklapanju ugovora svode se uglavnom na prijavljivanje činjenica relevantnih za sklapanje ugovora, odnosno na istinito prikazivanje činjeničnog stanja i obvezu plaćanja premije osiguranja (dužnost prijavljivanja okolnosti pri sklapanju ugovora). Osiguranik je za trajanja osiguranja obvezan: voditi brigu o osiguranom predmetu pažnjom dobrog gospodarstvenika; poduzimati razborite mjere potrebne da se izbjegne nastanak štete; sačuvati osiguravatelju ostvarenje prava naknade štete od osobe odgovorne za štetu; obavijestiti osiguravatelja o svim promjenama rizika. U slučaju ostvarenja osiguranog rizika osiguranik je dužan: poduzeti sve razborite mjere radi izbjegavanja šteta od neposredne opasnosti ili smanjenja već nastalih šteta; obavijestiti o nastaloj šteti osiguravatelja čim sazna za štetu; osigurati pravo na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu; pravovremeno utvrditi štetu.
Izjava osiguravatelja da smatra ponuđeni rizik osiguranim. Početak pokrića ne mora biti jednak početku osiguranja.
1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.
Osoba čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju od odgovornosti, odnosno osoba čija je imovina osigurana i kojoj pripadaju prava iz osiguranja. U osiguranju osoba, osoba o čijoj smrti, doživljenju ili povredi ovisi nastanak osiguranog slučaja. U uvjetima osiguranja najčešće se zove osiguranik.
jedan od činitelja za ocjenu veličine rizika. Osim uzroka i mjesta, osigurani slučaj omeđen je i vremenom. Sve štete nastaju u vremenu pa premija osiguranja ovisi o vremenu osiguranja (kratkoročno osiguranje, višegodišnje osiguranje). Značenje vremena u osiguranju očituje se i u tome što se osigurani rizik mora ostvariti u vrijeme trajanja osiguranja.
Događaj koji može prouzročiti štetu, a pripada rizicima koje osiguravatelj pokriva svojom djelatnošću. Mogući osigurani slučajevi definirani su u uvjetima osiguranja za svaku granu osiguranja, a u svakom ugovoru o osiguranju pojedinačno su navedeni svi osigurani rizici. Osigurani slučaj ne mora se desiti u jednom trenutku već može trajati neko vrijeme (npr. u zdravstvenom osiguranju). U slučaju štete osiguravatelj je u obvezi isplatiti naknadu ako je osigurani slučaj nastupio za vrijeme materijalnog trajanja osiguranja, pa i onda ako se šteta pojavila nakon isteka trajanja osiguranja. U osiguranju odgovornosti, osigurani slučaj je štetni događaj koji bi mogao imati za posljedicu zahtjev za odštetom od ugovaratelja osiguranja. Dok je rizik budući neizvjesni događaj, osigurani slučaj je već ostvareni događaj uzrokovan osiguranim rizikom. Sastoji se od uzroka i posljedice. Pod uzrokom se razumjeva osigurani rizik, a posljedica je njegova ostvarenja osigurana šteta. Za nastanak obveze osiguravatelja na isplatu osigurnine relevantni su samo oni uzroci i samo one posljedice koje su osigurane (osigurani rizici; osigurane štete). Za tu je svrhu potrebno da se ispune ove osnovne predpostavke: a) postojanje štete uzrokovane osiguranim rizikom, b) mora se raditi o osiguranoj šteti, tj. o šteti koj nije isključena iz osiguranja neovisno o tome je li posljedica osiguranih rizika ili nije. Osigurani se rizik mora ostvariti dok traje osiguranje. U pravu osiguranja vrijedi načelo nedjeljivosti osiguranog slučaja. To znači da je osiguravatelj u obvezi za štete koje su nastale zbog osiguranih rizika, neovisno o tome je li štetni događaj prestao do isteka vremena trajanja osiguranja ili poslije. Osigurana je i ona šteta koja je nastala poslije isteka osiguranja ako je njezin uzrok, ostvareni rizik, nastupio za trajanja ugovora.

U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 1. životna i neživotna osiguranja, 2. grane osiguranja, 3. dobrovoljna i obvezna osiguranja, 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.

Suglasno izjavljena volja dviju ili više osoba s ciljem da između njih nastane, promijeni se ili prestane određeni pravni odnos. Kako su pravni odnosi po svom značenju vrlo različiti, npr. nasljednopravni, porodičnopravni, međunarodnopravni, stvarnopravni, obveznopravni, itd., to se ugovor kao instrumenti za uređenje tih odnosa javljaju u raznim granama prava. Po svom opsegu, izgrađenosti, množini oblika i primjeni u praksi najvažniji su oni ugovori kojima se stvaraju obveze trgovačkog prava. Obveznopravni ugovori klasificiraju se u određene grupe tako da određena pravna pravila vrijede samo za tu grupu. Najvažnije podjele jesu na: 1. jednostrano i dvostrano obvezne ugovore. Jednostrano obvezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je jedna stranka samo dužnik, a druga samo vjerovnik (npr. darovanje, ali u trgovačkom pravu takav ugovor praktički se ne sklapa), dok su dvostrano obvezni ugovori (sinalagmatički) oni kod kojih je svaka stranka ujedno i vjerovnik i dužnik; 2. naplatne (onerozne) i besplatne (lukrativne). Naplatni i besplatni ugovori razlikuju se po tome da li se za činidbu traži protučinidba ili ne, a s obzirom na tu okolnost pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke primjenjuju se u principu samo kod naplatnih ugovora; 3. konsenzualne i realne. Konsenzualni nastaju u trenutku kad su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a za nastanak ugovora nije potrebno ispuniti nikakkvu činidbu. realni ugovori su takvi kod kojih je pored suglasnosti stranaka o bitnim sastojcima ugovora potrebna i predaja stvari; 4. glavni i sporedni. Glavni ugovori su oni kojima se utvrđuje glavna obveza, npr. prodaja, a sporedni (akcesorni) su oni koji se sklapaju u vezi s glavnom obvezom, npr. jamstvo, zalog. Značajke su sporednih ugovora u tome da slijede sudbinu glavnih; 5. imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni). 6. predugovori i glavni ugovori. 7. formalne i neformalne.
Vrijednosni papiri koji se izdaju postojećim dioničarima na proporcionalnoj osnovi prilikom novih emisija dionica prema kojima oni imaju pravo prvokupnje novoemitiranih dionica po fiksnoj cijeni. Na taj način svaki dioničar može kupiti onaj dio nove emisije običnih dionica u kojem postotku drži glave redovne dionice poduzeća. Razlozi emisije novih dionica jesu osiguranje prava prvokupnje dionica nove emisije ako je ono određeno aktom o inkorporiranju (osnivanju), osiguranje njihova stečenog udjela u kontroli (vlasničkoj glavnici) poduzeća te osiguranjem postojećih dioničara od rizika razvodnjavanja njihova kapitala zbog emisije novih dionica po cijenama nižim od tekućih tržišnih cijena prije emisije. Sa stajališta dioničkog poduzeća osnovni je razlog emisije novih redovnih dionica s pravima smanjenje troškova emisije jer se postojeći dioničari motiviraju za uspjeh emisije, te povećanje lojalnosti dioničara prema svom poduzeću. Potencijalna opasnost emisije novih redovnih dionica s pravima leži u mogućnosti gubitaka onih dioničara koji ne iskoriste dobivena prava. Osnovne karakteristike prava jesu da su 1. instrument osiguranja prava prvokupnje, 2. izvedeni iz nove emisije redovnih dionica, 3. emitirani uz privilegiranu cijenu (nižu od tekuće tržišne cijene dionica), 4. samostalni vrijednosni papiri jer se mogu slobodno prodavati i 5. kratkoročni vrijednosni papiri jer se izdaju samo za novu emisiju redovnih dionica. Prava su tržišni vrijednosni papiri. Njihova cijena ovisi o razlici između više tržišne cijene dionica i niže fiksne cijene garantirane u pravu. Upravo ta razlika cijena redovnih dionica determinira i intrinzičnu vrijednpost prava. Kada se dionice prodaju neposredno nakon objavljivanja emisije dionica s pravima, mogu se prodati bez prava (engl. ex rights) jer ona pripadaju prijašnjem vlasniku koji je registriran u listi dioničara ili se dionice mogu prodavati s pravima (rights on), što ovisi o datumu koji određuje burza kada se dionice prodaju bez prava.
Obrazac koji popunjava osiguranik ili osiguravatelj i dostavljaju reosiguravatelju radi donošenja odluke hoće li i pod kojim uvjetima rizik preuzeti u reosiguranje. Upitnik sadrži podatke o svim relevantnim okolnostima i karakteristikama dotičnog rizika i osiguranika, koji mogu utjecati na odluku reosiguravatelja. Upitnik se u pravilu koristi za preuzimanje pojedinačnih rizika u fakultativno reosiguranje.
Dužničko-vjerovnički odnos u kojem je jedna osoba - dužnik u obvezi izvršiti dužnu radnju prema drugoj osobi - vjerovniku. U osiguranju najuobičajena obveza nastaje iz ugovora o osiguranju u kojem se ugovaratelj obvezuje uplatiti premiju osiguranja u ugovorenim rokovima, a osiguravatelj isplatiti odštetu sukladno uvjetima osiguranja, zatim iz ugovora o kreditnim poslovima, iz ugovora o obračunu i isplati provizija posrednicima u osiguranju, iz ugovora s dobavljačima o isporukama dobara i usluga. Obveze se u osnovi dijele prema vremenu izvršenja na kratkoročne (do godine dana) i dugoročne.
Postupak kojim se dostavljaju podaci ili informacije o nekome ili o nečemu. Kod zaključenja osiguranja važnu ulogu u praksi ima pismena prijava za osiguranje koju ugovaratelj osiguranja daje osiguravatelju. On ima dvostruku funkciju: s jedne strane predstavlja ponudu, odnosno prihvat ponude za osiguranje, a s druge sadrži podatke potrebne za ocjenu težine rizika na temelju kojih osiguravatelj određuje premijsku stopu. Kod osiguranja robe u prijevozu čest je slučaj da ugovaratelj osiguranja nije u mogućnosti već u prijavi dati sve podatke potrebne za zaključenje osiguranja. Prijava koja sadrži nepotpune podatke o robi naziva se privremena prijava. Prihvaćanjem takve prijave osiguranje je valjano ako ugovaratelj naknadno dostavi ostale potrebne podatke, a to se onda smatra konačnom prijavom.

Odaberite proizvod iz kategorije Štete

Ostalo iz kategorije Štete