Prijava šteta iz osiguranja uređaja (Vipnet, Emmezeta)

Po nastanku osiguranog slučaja, Osiguranik ga je dužan prijaviti Administratoru pozivom na broj telefona 0800 806 382.

Po zaprimljenoj prijavi štetnog događaja, Administrator će uputiti Osiguranika na servis u kojem može izvršiti popravak.

Važno! Osiguranik nije ovlašten samostalno odabrati servis u kojem će se popravak proizvoda izvršiti te bilo kakvi troškovi nastali u servisu koji nije odobren od strane Administratora nisu u osigurateljnom pokriću.

Dokumentacija koju je Osiguranik dužan dostaviti Administratoru, a u svrhu obrade odštetnog zahtjeva je slijedeća:

  • Obrazac prijave štetnog događaja Ugovor o osiguranju (na traženje Administratora)

  • Dokaz o kupnji proizvoda i plaćenoj premiji osiguranja

  • Jamstveni list za proizvod po kojem se prijavljuje štetni događaj

Dokumentaciju Osiguranik može dostaviti na slijedeći način:

  • Telefonom na broj  Administratora 0800 806 382

  • E-mail: stete.prijava@crosig.hr

  • Poštom na adresu: CROATIA osiguranje, Zagreb, Vatroslava Jagića 33

Rječnik — pojmovi s ove stranice

Pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguravatelj preuzima obvezu isplate naknade ili ugovorene svote u slučaju nastanka osiguranog slučaja osiguraniku ili trećoj osobi. Obveza se utvrđuje na temelju općih, posebnih i dopunskih uvjeta osiguranja te klauzula osiguranja. Polica je sastavni dio ugovora o osiguranju. Ako se ugovor o osiguranju sastavlja na temelju ponude, tada i ponuda čini sastavni dio ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju redovito proizlazi iz osiguranog interesa. Za zaključenje ugovora o osiguranju bitno je da je osigurani slučaj budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja. Ugovor o osiguranju je ništavan ako je u trenutku njegova zaključenja već nastupio osigurani slučaj, ili je bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti. Sloboda ugovornih odredaba je ograničena. Odstupanje je dopušteno samo od odredaba zakonskih propisa po kojima je odstupanje izričito dopušteno i kod odredaba koje daju mogućnost dogovaranja. Odstupanje od ostalih odredaba dopušteno je samo ako je nedvojbeno u interesu osiguranika. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada ga potpišu ugovaratelj osiguranja i osiguravatelj. Zakon o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na osiguranje (glava XXVII.) određuje da je ugovor o osiguranju sklopljen kada ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića. To se međutim ne odnosi na plovidbeno, odnosno pomorsko osiguranje već se primjenjuje Zakon  o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP), koji ne sadrži slične ili takve formalne uvjete pa je moguće sklapanje ugovora prilagoditi potrebi ugovaratelja i uvjetima prijevoza. Zato se u plovidbenom osiguranju, odnosno po analogiji u transportnim osiguranjima može sklapati ugovor o osiguranju bez formalnih uvjeta: usmeno, telefonom, telefaksom i slično, ako to potrebe traže. U skladu s propisima ovakva ponuda ima karakter ponude učinjene prisutnoj osobi.
Nastup osiguranog slučaja koji ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta ili ozljedu, smrt ili bolest osigurane osobe. Dva su bitna elementa događaja: uzrok i posljedica. Posljedica je promjena postojećeg stanjaizazvana uzrokom. Događaj može nastupiti i izvan trajanja osiguranja, ali je važno da uzrok nastane unutar trajanja osiguranja. Iz jednog događaja može nastati više šteta, odjednom ili u nekom vremenskom sljedu. Osiguravatelji i reosiguravatelji često limitiraju isplatu štete na neki iznos po jednom događaju da bi se time djelomično zaštitili od mogućih izvanredno velikih odštetnih zahtjeva (npr. sudar brodova, pad zrakoplova i sl.).
1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.
Postupak kojim se dostavljaju podaci ili informacije o nekome ili o nečemu. Kod zaključenja osiguranja važnu ulogu u praksi ima pismena prijava za osiguranje koju ugovaratelj osiguranja daje osiguravatelju. On ima dvostruku funkciju: s jedne strane predstavlja ponudu, odnosno prihvat ponude za osiguranje, a s druge sadrži podatke potrebne za ocjenu težine rizika na temelju kojih osiguravatelj određuje premijsku stopu. Kod osiguranja robe u prijevozu čest je slučaj da ugovaratelj osiguranja nije u mogućnosti već u prijavi dati sve podatke potrebne za zaključenje osiguranja. Prijava koja sadrži nepotpune podatke o robi naziva se privremena prijava. Prihvaćanjem takve prijave osiguranje je valjano ako ugovaratelj naknadno dostavi ostale potrebne podatke, a to se onda smatra konačnom prijavom.
Suglasno izjavljena volja dviju ili više osoba s ciljem da između njih nastane, promijeni se ili prestane određeni pravni odnos. Kako su pravni odnosi po svom značenju vrlo različiti, npr. nasljednopravni, porodičnopravni, međunarodnopravni, stvarnopravni, obveznopravni, itd., to se ugovor kao instrumenti za uređenje tih odnosa javljaju u raznim granama prava. Po svom opsegu, izgrađenosti, množini oblika i primjeni u praksi najvažniji su oni ugovori kojima se stvaraju obveze trgovačkog prava. Obveznopravni ugovori klasificiraju se u određene grupe tako da određena pravna pravila vrijede samo za tu grupu. Najvažnije podjele jesu na: 1. jednostrano i dvostrano obvezne ugovore. Jednostrano obvezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je jedna stranka samo dužnik, a druga samo vjerovnik (npr. darovanje, ali u trgovačkom pravu takav ugovor praktički se ne sklapa), dok su dvostrano obvezni ugovori (sinalagmatički) oni kod kojih je svaka stranka ujedno i vjerovnik i dužnik; 2. naplatne (onerozne) i besplatne (lukrativne). Naplatni i besplatni ugovori razlikuju se po tome da li se za činidbu traži protučinidba ili ne, a s obzirom na tu okolnost pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke primjenjuju se u principu samo kod naplatnih ugovora; 3. konsenzualne i realne. Konsenzualni nastaju u trenutku kad su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a za nastanak ugovora nije potrebno ispuniti nikakkvu činidbu. realni ugovori su takvi kod kojih je pored suglasnosti stranaka o bitnim sastojcima ugovora potrebna i predaja stvari; 4. glavni i sporedni. Glavni ugovori su oni kojima se utvrđuje glavna obveza, npr. prodaja, a sporedni (akcesorni) su oni koji se sklapaju u vezi s glavnom obvezom, npr. jamstvo, zalog. Značajke su sporednih ugovora u tome da slijede sudbinu glavnih; 5. imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni). 6. predugovori i glavni ugovori. 7. formalne i neformalne.

U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 1. životna i neživotna osiguranja, 2. grane osiguranja, 3. dobrovoljna i obvezna osiguranja, 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.

Odaberite proizvod iz kategorije Štete

Ostalo iz kategorije Štete