Dopunsko osiguranje malignih bolesti

Kažu da zdrav čovjek ima tisuće želja, a bolestan samo jednu. Život je nepredvidiv i pred nama su brojni izazovi. Želimo vam ponuditi pomoć kako biste u slučaju najtežih izazova zadržali kontrolu nad nepredvidivim troškovima liječenja. Dopunsko osiguranje malignih bolesti prvo je takvo osiguranje na hrvatskom tržištu. 

Ako se ikada dogode najteži trenuci iskušenja, valja biti spreman. Dopunsko osiguranje malignih bolesti uz osiguranje života omogućuje da se osigurani iznos isplaćuje odmah, po dijagnozi potvrđenoj od strane liječnika specijalista.


Pod pojmom maligne bolesti podrazumijevaju se:
— karcinomi
— sarkomi
— zloćudne bolesti krvi i organa koji stvaraju krv
— zloćudne bolesti limfnog sustava uključujući leukemiju, limfome i Morbus Hodgkin.

Ovakva vrsta osiguranja može se ugovoriti uz proizvode osiguranja života: Premium, Basic, Exclusive i Riziko Plus.

Visina premije ovisi o pristupnoj dobi, trajanju, visini osiguranog iznosa te zdravstvenom stanju osiguranika. Moguće je ugovoriti osigurane iznose od 5.000, 10.000, 15.000 i 20.000 EUR. Ako je iznos osnovnog osiguranja života manji od 5.000 EUR, tada se može ugovoriti dopunsko osiguranje malignih bolesti u tom istom iznosu, ali ne manje od 1.500 EUR.

Osiguranje je dostupno svim zdravim osobama od navršene 14. do 55. godine života, a ističe po navršenoj 65. godini života.

Osiguranik ima pravo na naknadu u visini ugovorenog iznosa za jednu malignu bolest. Nakon isplate naknade osiguranje se prekida.

Rječnik — pojmovi s ove stranice

1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.
1. u Hrvatskoj podjela rizika unutar grupe osiguranja; 2. prema smjernicama Europske ekonomske zajednice rizici neživotnih osiguranje dijele se na slijedeće vrste: 1) nezgoda, 2) bolest, 3. cestovna vozila - kasko, 4) tračna vozila - kasko, 5) zračne letjelice - kasko, 6) pomorski, riječni i jezerski kasko, 7) roba u prijevozu, 8) požar i prirodne sile, 9) ostale štete na imovini, 10) automobilska odgovornost, 11) odgovornost za zračne letjelice, 12) odgovornost za brodove, 13) opća odgovornost, 14) kredit, 15) jamstvo, 16) različiti financijski gubici, 17) pravna zaštita. Životna osiguranja klasificiraju se na slijedeće vrste: 1) a) osiguranje života, odnosno ona koja podrazumjevaju osiguranje doživljenja, osiguranje za slučaj smrti, miješano osiguranje, osiguranje života s povratom premije, b) osiguranje rente, c) dopunska osiguranja koja provode osiguravatelji životnih osiguranja, a posebno osiguranje tjelesnih ozljeda uključujući profesionalnu nesposobnost, osiguranje za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja, osiguranje invaliditeta zbog nesretnog slučaja ili bolesti, kada su ugovorena kao dodatna osiguranja uz osiguranje života; 2) osiguranje za slučaj udaje, osiguranje za slučaj rođenja; 3) osiguranje iz točke 1 a) i b) povezana s investicijskim fondovima; 4) trajno zdravstveno osiguranje; 5) tontinierski poslovi; 6) poslovi kapitalizacije koji se temelje na aktuarskoj tehnici prema kojoj se za jednokratnu ili periodičnu unaprijed definiranu uplatu izvršavaju obveze definiranog trajanja i iznosa; 7) poslovi upravljanja zajedničkim mirovinskim fondovima s osiguravateljnim jamstvom i bez njega u pogledu očuvanja kapitala ili isplata uz minaimalnu kamatu; 8) poslovi koje obaljaju osiguravatelji, poput onih navedenih u Francuskom zakoniku o osiguranju; 9) poslovi ovisni o trajanju ljudskog života predviđeni u zakonodavstvu o socijalnom osiguranju kad ih provode ili obavljaju u skladu sa zakonodavstvom države poduzeća za osiguranje na vlastiti rizik.

U ugovorima o osiguranju redovito se navodi iznos osiguranja, odnosno vrijednost osiguranog predmeta. Često se polica osiguranja u kojoj je navedena ugovorena vrijednost osiguranog predmeta naziva valutirana polica (engl. valued policy). Ako vrijednost nije ugovorena, izdana polica naziva se nevalutiranom policom (engl. unvalued policy), što je danas u praksi gotovo napušteno. U praksi se vrijednost osiguranog predmeta  označava tako da se u polici izričito navede da se radi o ugovorenoj vrijednosti stavljanjem riječi "so valued" (tako procijenjeno) kod robe, odnosno riječi "valued at" (procjenjeno na) kod osiguranja brodova. Najčešće će u praksi biti situacija da je vrijednost osiguranog predmeta jednaka njegovoj stvarnoj vrijednosti, ali moguća su i odstupanja od tog načela.

U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 1. životna i neživotna osiguranja, 2. grane osiguranja, 3. dobrovoljna i obvezna osiguranja, 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.

U pravilu dugoročno svotno osiguranje u kojem se ugovorena svota isplaćuje korisniku osiguranja ako osiguranik umre za trajanja osiguranja (riziko osiguranje) ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik na životu (osiguranje doživljenja) ili u oba slučaja (mješovito osiguranje). Uz isplatu ugovorene svote moguće je ugovoriti i sudjelovanje u dobitku koji je osiguravatelj ostvario poslovima osiguranja života. Kod osiguranja doživljenja i mješovitog osiguranja moguće je u toku trajanja osiguranja napraviti otkup ili kapitalizaciju osiguranja. Postoji mnogo različitih oblika osiguranja života s obzirom na odnos trajanja osiguranja i trajanja plaćanja premije (jednokratno plaćanje premije, tijekom cijelog trajanja osiguranja ili kraće), trenutka i načina isplate ugovorene svote (u trenutku prijave smrti ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja). Posebno je velika fleksibilnost u izboru visine ugovorene svote i premije. Osiguranje života može biti na jedan život ili na više života, pojedinačno ili grupno. Cjenici se temelje na tablicama smrtnosti i aktuarskoj matematici. Pod osiguranjem života u širem smislu smatra se i osiguranje rente. Moguće je uz osiguranje života ugovoriti i dopunska osiguranja (dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, dopunsko osiguranje odricanja od premije, dopunsko osiguranje kritičkih bolesti). U razvijenim zemljama osiguranje života je gospodarski i socijalno najvažniji vid osiguranja, zbog velike akumulacije kapitala (i više od polovice ukupne premije osiguranja su premije osiguranja života) i bitnih činilaca ekonomske sigurnosti pojedinca kao člana obitelji ili poslovnog subjekta. Zbog veličine sredstava i dugoročnosti ugovora stroži je nadzor države nad osiguravateljima.

Ostalo iz kategorije Životno