IX / 2012

Nezapamćena ljetna suša koja će za sobom ostaviti štete od preko milijardu kuna otvorila je pitanje osiguranja od suše. Posljedice suše financijski su veliko opterećenje i rizik kojeg je malo koji osiguravatelj može osigurati. To je razlog zašto čak i najveći hrvatski osiguravatelj, Croatia osiguranje, u svojoj ponudi nema police za pokriće rizika od suše. To bi se međutim, uskoro moglo promijeniti.

Iz novog broja časopisa Osiguranje izdvajamo:

UVODNIK

Kako promijeniti navike?

Nezapamćena ljetna suša koja će za sobom ostaviti štete od preko milijardu kuna otvorila je pitanje osiguranja od suše. Posljedice suše financijski su veliko opterećenje i rizik kojeg je malo koji osiguravatelj može osigurati. To je razlog zašto čak i najveći hrvatski osiguravatelj, Croatia osiguranje, u svojoj ponudi nema police za pokriće rizika od suše. To bi se međutim, uskoro moglo promijeniti.

No, kako mijenjati navike poljoprivrednika? U Hrvatskoj je osigurano vrlo malo poljoprivrednih površina, a čak 95 posto premije koja već nekoliko godina u prosjeku iznosi oko 100 milijuna kuna, s poljoprivrednicima zaključi Croatia osiguranje, a ostalo Triglav. To je razlog da ministar poljoprivrede s CO analizira modele usjeva, nasada i životinja. Poljoprivrednim policama u Hrvatskoj je pokriveno svega 4 posto svih obrađenih hektara, U Sloveniji 20 posto, Mađarskoj 50, a u Austriji čak 78 posto. Polica osiguranja jedini je dugoročno održiv i kvalitetan način zaštite, no, kako u to uvjeriti hrvatskog poljoprivrednika koji nema dugoročno održiv i kvalitetan način zaštite poljoprivredne proizvodnje. Ponuda osiguravatelja bila bi kvalitetnija kada bi je Vlada proglasila obveznom.

Dok je u zemljama Europske unije osigurano od imovinskih rizika uslijed prekida poslovanja od 40 do 90 posto svih obrtnika i pravnih osoba, a 90 do 100 posto njih ima osiguranje od odgovornosti, što je često u tim zemljama obvezno osiguranje, u Hrvatskoj je to samo 0,45 posto ili 29.378 polica. Prema dostupnim podacima čak 90 posto segmenta malih i srednjih poduzetnika nije uopće osigurano ili imaju osiguranje ali s nedovoljnim pokrićima.

Kako promijeniti navike obrtnika i poduzetnika? Osiguratelji drže da bi naš zakonodavac, po uzoru na razvijene europske zemlje, trebao proširiti obvezna imovinska osiguranja na prekid poslovanja i osiguranje od požara, u protivnom riskiraju prekid poslovanja, što dovodi do stečaja tvrtke. A to je noćna mora i za poduzetnika i za opterećeno gospodarstvo.

Neke navike Hrvata morat će se mijenjati.

Srdačan pozdrav,

Nensi Botica Jukić, gl. urednica 

Okrugli stol: Imovinska osiguranja u poduzetništvu i obrtima

Osiguranje prekida poslovanja učiniti obveznim

Dok je u zemljama Europske unije osigurano od imovinskih rizika uslijed prekida poslovanja od 40 do 90 posto svih obrtnika i pravnih osoba, a 90 do 100 posto njih ima osiguranje od odgovornosti, što je često u tim zemljama obvezno osiguranje, u Hrvatskoj je to samoo 0,45 posto ili 29.378 polica.

Kad dođe do štete, koja izaziva prekid poslovanja, takvo je osiguranje nužnost kojom se štiti nastavak poslovanja. U protivnom, financijski gubici od prekida poslovanja dovodi i do stečaja tvrtke. Stoga bi i naš zakonodavac, po uzoru na razvijene europske zemlje, trebao proširiti obvezna imovinska osiguranja na prekid poslovanja i osiguranje od požara, poruka je s prvog okruglog stola Imovinska osiguranja u poduzetništvu i obrtima – (trošak ili) ulaganje u sigurniju poslovnu budućnost, kojeg su 19. rujna organizirali Svijet osiguranja i Centar za poduzetništvo, inovacije i tehnološki razvoj Hrvatske gospodarske komore uz potporu Ministarstva financija i Ministarstva poduzetništva i obrta.

TEMA BROJA

Josip Arbanas , univ.spec.oec:.Međunarodno tržište osiguranja sportskih rizika

Međunarodno osigurateljno tržište prepoznalo je potencijal ovakvoga osiguranja još prije tridesetak godina i iz godine u godinu usavršavaju svoju ponudu i njihove osiguravajuće kuće specijaliziraju se za pojedine sportove. Tako se danas u inozemstvu sportaš može osigurati za slučaj smrti, invaliditeta i nesposobnosti za bavljenje sporom, bez obzira kojim se sportom bavi. Sportska medicina i sustav preraspodjele rizika na više nositelja dovedeni su u inozemstvu do savršenstva.

Za razliku od RH, gdje zasad nema specijaliziranih organizacijskih jedinica u okviru osigurateljne organizacije koje bi bile zadužene za sport, u inozemstvu je situacija potpuno drugačija. U inozemstvu susrećemo podjelu rada i osiguratelje specijalizirane za osiguranje sportskih rizika. S pristupom RH Europskoj uniji otvaraju se vrata stranim osigurateljima da nesmetano predstave svoje proizvode putem podružnica na našem osigurateljnom tržištu. Sada je zadnji trenutak da se razviju i ponude vlastiti osigurateljni proizvodi specifični našem tržištu, kako ne bismo i preostale, posebice mlade i talentirane vrhunske sportaše osiguravali u inozemstvu kod stranih osiguravajućih kuća.

PRAVO OSIGURANJA

Berislav Matijević, dipl. iur.: Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju

Institut zastare odražava se na ugovor o osiguranju, bilo kroz opća pravila, bilo kroz posebnu odredbu Zakona o obveznim odnosima. Riječ je o članku 234. ZOOa. Ovom specialis odredbom zakonodavac nastoji „uravnotežiti“ institut zastare u odnosu na specifičnost pravnih odnosa koji se pojavljuju uz ugovor o osiguranju.

Iako navedena odredba ne predstavlja neku posebnu novinu u obveznim odnosima, još uvijek u praksi za neke se situacije koje proizađu iz njezine primjene može kazati da nisu do kraja „iskristalizirane“. Iz tog razloga autor u ovom radu nastoji prenijeti „aktualno stanje“ koje proizlazi iz njezine, u prvom redu, praktične primjene.

Gordan Gardašanić, dipl. iur.

Prodaja životnog osiguranja online u SAD-u

Na američkom tržištu police osiguranja, pa tako i one životnog osiguranja, posljednjih godina sve se češće prodaju putem interneta. U zadnje dvije godine, online prodaja premašila je klasičnu prodaju. Autor u radu piše o prednostima tog kanala prodaje.

NOVI PROPISI

Priredio: Berislav Matijević, dipl. iur.: Zakon o javno-privatnom partnerstvu

Financijska ograničenja javnoga sektora i to kako na središnjoj tako i na lokalnoj i područnoj razini, u posljednjih su dvadesetak godina istaknula modele javno-privatnog partnerstva (JPP) kao rješenje za smanjenje jaza između rastuće potražnje za javnim uslugama i ograničenja dostupnih sredstava. Nastojanje da se javne građevine, posredstvom kojih se pružaju javne usluge, isporuče efikasno, nametnulo je potrebu standardizacije javnih usluga i isporuku javnih građevina na način da se zacrtani standardi isporuče uz najmanje javne troškove.

Da bi se uklonile ograničavajuće okolnosti posebice danas u razdoblju krize kada su javne investicije neophodne za pokretanje investicijskog ciklusa, donesen je novi Zakono javno-privatnom partnerstvu, koji je objavljen u NN broj 78. od 13. srpnja 2012., a stupio na snagu osmoga dana od dana objave.